Ono što je započelo kao običan trenutak na javnom klaviru brzo se pretvorilo u nešto nezaboravno. Dok sam svirao, prišla mi je sramežljiva djevojčica—stara samo šest godina—i tiho me zamolila: mogu li odsvirati „Die With a Smile“ od Lady Gage i Bruna Marsa?

Prije nego što sam uspio shvatiti slatkoću tog trenutka, ona je otrčala—samo da bi se nekoliko sekundi kasnije vratila, nježno vodeći svog oca za ruku. Uz malo ohrabrenja, stali su jedno uz drugo i počeli pjevati. Ono što je uslijedilo bila je čista čarolija: dirljiv i presladak duet oca i kćeri koji je odmah privukao pažnju svih.

Njihovi glasovi, puni ljubavi i nevinosti, pretvorili su jednostavan javni prostor u scenu topline i povezanosti. To nije bila samo glazba—to je bila uspomena u nastajanju koja je svima izmamila osmijeh, a možda i suze u očima.